Aktivizam nije novinarstvo

Docentica na Fakultetu političkih znanosti Viktorija Car kao stručnjakinja za javni medijski servis i bivša članica Programskog vijeća HRT-a gostovala je na drugoj tribini Medijskih susreta u Matici hrvatskoj gdje je govorila o sadašnjosti i budućnosti HRT-a. Bio je to povod ovome razgovoru.

Gospođo Car, na Medijskim susretima rekli ste da HRT kao javni servis mora proizvoditi program za sve građane Hrvatske. Čini li to HRT?

HRT velikim dijelom to čini, ali bi to mogao činiti još mnogo bolje. Kada ne bismo imali HRT, onda bismo zapazili kako se sav ostali medijski sadržaj u Hrvatskoj obraća uskom krugu ljudi. HRT programom obuhvaća i lokalne zajednice i većinsko stanovništvo, obraća se marginaliziranim skupinama, društvenim i nacionalnim manjinama. No sve to mogao bi i morao raditi još bolje na način da se posveti kvaliteti sadržaja.

Snimio Mirko Cvjetko

U kojoj mjeri interesi pojedinaca danas utječu na program javnog servisa?

Od 2000-ih naovamo ne bih rekla da postoji jednoznačna ideologizirana politika unutar uređivačke politike HRT-a. Danas se u pojedinim emisijama može iščitati određeni politički diskurs. Dobro je da se na HRT-u pruža prostor za različita razmišljanja, vrijednosti i stajališta pa tako i političke ideje. Bitno je samo da su to autorske emisije, a ne informativne ili emisije vijesti. Važno je da na HRT-u uvijek mora biti prostora za predstavnike svih različitih mišljenja u Hrvatskoj, jasno uz preduvjet poštivanja temeljnih ljudskih prava. Da se čuju glasovi svih.

Zaista mislite da su različite opcije podjednako prisutne na HRT-u?

Ta raznolikost jest prisutna, ali nekako uvijek kroz ista usta.

Zašto?

Kad pitam novinare zašto zovu iste goste, oni su vrlo iskreni pa kažu: Zato jer znamo da će se odazvati. To je vrlo praktični odgovor, no ipak ne zadovoljava. Može li se iz toga iščitati neki ideološki diskurs na HRT-u? Samo u pojedinim emisijama. Generalno, u cijelom programu, definitivno ne. No možemo govoriti o rodnoj i dobnoj diskriminaciji pri izboru gostiju. Mislim da se poziva premalo žena, stručnjakinja. Mlađim ljudima također se rijetko daje prilika da govore.

Kako ocjenjujete trenutnu upravu?

Od ove uprave mnogo se očekivalo. Očekivale su se velike, ključne promjene, posebno kad je riječ o reorganizaciji na način da HRT počne poslovati efikasnije. Ipak, ni nakon treće godine te uprave neke konkretne rezultate ne vidimo.

Tvrde da su počeli poslovati u plusu.

U financijskim izvještajima i dobici i gubici mogu se različito prikazati. No to zaista ne mogu komentirati jer nisam upućena. Ono što sam očekivala jest da će reorganizacija rezultirati jačanjem regionalnih centara. Da će regionalni centri postati vrhunski tehnološki opremljeni, da će tamo raditi efikasne novinarske ekipe, sposobne izvještavati i za radijski medij, i za televizijski i za internetske i za mobilne platforme. Nikakve revolucionarne promjene u kvaliteti programa nisu se dogodile. U određenim sadržajima na općim televizijskim kanalima vidi se i pad kvalitete, zapaža se podilaženje općem ukusu većine. Pozitivnim bih jedino ocijenila pokretanje dvaju specijaliziranih televizijskih kanala.

Koji je vaš stav o posljednjim slučajevima otkaza novinarkama Hloverki Novak Srzić i Elizabeti Gojan? Može li se govoriti o kršenju ljudskih prava novinara na HRT-u, kako je na tribini izjavila također otpuštena novinarka Karolina Vidović Krišto?

Ono što se na HRT-u promijenilo jest to da slučajevi poput ovih koje ste naveli prije uopće nisu ni dolazili do javnosti. No danas se oni više ne mogu zataškati. I to je dobro. Danas postoje organizacije civilnoga društva koje pružaju potporu pojedincima kojima su uskraćena neka prava, bilo da je riječ o radnom pravu, bilo o ljudskim pravima. Tu su i sindikat novinara i HND, koji bi trebali biti aktivniji.

Oni su osudili spomenute otkaze. Koji je vaš stav?

Nije dovoljno osuditi. Mislim da je dužnost HND-a automatski ponuditi vrhunsku pravnu pomoć. Vrhunske pravnike i pravnice koje će onda stručno procijeniti gdje je u pravu poslodavac, a gdje zaposlenik ili zaposlenica. Pa ukoliko je riječ o kršenju prava radnika, istjerati to na sudu za tili čas. Takvi problemi ne mogu se rješavati ni na ulici ni na javnim tribinama.

Smiju li novinari javno komentirati sadržaje medijskog servisa ili izražavati svoja stajališta?

Ovisi o formatu emisije.

Smiju li u drugom mediju ili na javnoj tribini?

Kad govorimo o javnom servisu, jako je važno znati i na koji su način definirani interesi institucije kao javnog servisa. Možemo se vratiti i na pitanje što su temeljna pravila struke. Neutralnost. Nezauzimanje strane. Poštenje. Dati priliku da svaka strana iznese svoje mišljenje… Novinarsko zagovaranje pojedine opcije zapravo je aktivizam. Aktivizam nije novinarstvo.

Što kažete na tvrdnje Karoline Vidović Krišto o neslobodi medija i kršenju temeljnih ljudskih prava svim zaposlenicima HRT-a?

U kontaktu s kolegicama i kolegama na HRT-u nisam naišla na slučaj da mi je netko rekao da mu se krše temeljna ljudska prava. Mislim da novinari mogu slobodno djelovati na HRT-u – ako ne na 1. programu HTV-a, onda na četvrtom i obrnuto. Ako postoje neki pojedinačni slučajevi za koje ja ne znam, i o kojima javnost ne zna, jako je važno da se o takvim slučajevima progovara. Ako se o njima ne može progovarati javno – onda govorimo o neslobodi novinarske profesije.

Doktorirali ste s temom Dnevnika HTV-a. Što mislite o novom terminu i formatu emisije?

Mislim da su posljednje promjene bile ishitrene. Nisu bile ni promišljene ni domišljene. I ono što je najvažnije – nisu originalne. Dnevnik HTV-a izgubio je identitet. Često čujem da građani u novom formatu prepoznaju ono što već godinama gledaju u Dnevniku Nove TV. Što se tiče novinarskog i uredničkog kadra na HRT-u, kao i tehničkog osoblja, među tih više od tri tisuće ljudi zaista postoje stotine vrhunskih profesionalaca koji su sposobni osmisliti nešto potpuno novo i originalno. Zašto je odlučeno ići s promjenom koncepta središnjega Dnevnika, osim ako ideja nije bila preuzeti gledatelje Nove TV, što nije argument za javni servis? Zadaća javnog servisa nije borba za preuzimanje tuđih gledatelja, nego borba za visokokvalitetni sadržaj.

Treba li se HRT uspoređivati s komercijalnim televizijama?

Ne. Ne smije. To je kao da se proizvođač cipela uspoređuje s proizvođačem šešira. U tome je problem. Ponovit ću ono što sam rekla na Medijskim susretima. Problem je u tome što HRT nema kvalitetnu konkurenciju koja bi poput njega trebala proizvoditi sadržaje isključivo u interesu javnosti. Pa da se HRT s tim svojim konkurentom bori za kvalitetniji sadržaj. To je ono što HRT-u nedostaje.

Je li rješenje onda ustrojiti konkurentski javni servis?

Ne treba nam novi javni servis, nego bi trebalo neku drugu medijsku kuću učiniti dijelom medijskog servisa. Postoje u Europi različiti modeli kako su tu konkurenciju uspjeli postići. U Njemačkoj postoje dvije medijske kuće, ARD i ZDF, u Nizozemskoj je više od 20 medija dio javnog servisa, a u Švedskoj su dva kanala istoga javnog servisa bili u konkurenciji pa su se međusobno natjecali.

Ako postoje modeli, zašto se rješenje ne pronalazi?

Veliki je problem što naše Ministarstvo kulture, koje je zaduženo za medijsku politiku, ne vidi razloga pristupiti promišljanju medijske strategije Hrvatske na način da uključi stručnjake svih zainteresiranih strana. Tri godine potrošili su da bi napravili tekst na 300 stranica koji ne sliči dokumentu koji bi se trebao zvati smjernice za medijsku strategiju. Sada je oformljena radna skupina iz koje su isključeni svi koji su kritizirali rad Odjela za medije Ministarstva, što je apsurdno. Kako ćemo napraviti nešto kvalitetno ako se ne čuju različita mišljenja?

Je li HTV 3 prema vašem mišljenju ispunio očekivanja?

HTV 3 zaista je odličan. No on ima još jako mnogo prostora za napredak u smislu da sadržaj producira na način da on postane bitan svim građanima, a ne samo maloj niši intelektualne elite. HTV 3 ne treba se obraćati samo ljubiteljima filma ili klasične glazbe, nego i onima koji će to tek postati. HTV mora odgajati, odgajati informirane građane i promovirati znanje. To je njegova zadaća.

S kojim će se još izazovima HRT morati suočiti u budućnosti?

Oni koji stvaraju program HRT-a trebali bi uvijek imati na umu da program koji stvaraju treba ostati kao trajni dokument vremena – kao vrijedan arhiv, kao socijalni kapital u društvu. Sve ostalo dolazi na drugo mjesto. Ako HRT planira zadržati povjerenje građana, koji još u velikom broju plaćaju pristojbu, onda mora raditi na kvaliteti programa. Mora raditi na tome da i novu publiku privuče tom visokokvalitetnom sadržaju. Da se i tehnologijom približi publici. Čujemo da u posljednje vrijeme pojedini urednici tumače da se program HRT-a treba razvijati kroz komercijalne naočale, što je potpuno pogrešno. HRT stalno mora imati na umu da proizvodi program koji komercijalni mediji ne proizvode. Nekada su dokumentarci Branka Lentića prikazivani u Australiji i Švedskoj. Zašto danas sadržaj HRT-a ne može biti tako originalan da se prikazuje negdje drugdje? Dramski program za djecu više uopće ne postoji. Program za djecu i mlade sveo se na nekoliko emisija, a u obrazovni program uopće se ne ulaže. Sve su to pitanja o kojima odgovorni na HRT-u trebaju razmišljati i u svemu tome postoji prostor za napredak. Moguće je složiti ekipu ljudi zaposlenih na HRT-u koja će proizvoditi dobar i kvalitetan program, samo im treba dati prostor.